Ovaj kraj bio je slabo naseljen u prošlosti. Krajem 6. i početkom 7. stoljeća naselili su se Hrvati. O tome svjedoče srednjovjekovni lokaliteti. U 17. stoljeću Tursko (Osmansko) carstvo je okupiralo i ovaj kraj te ga naselilo Srbima i muslimanima iz Bosne, a izvorno hrvatsko katoličko stanovništvo je protjerano ili islamizirano. Stanovništvo se bavilo uglavnom stočarstvom.

Nakon protjerivanja Turaka, na ovo područje dolazi plemićka obitelj Janković, koja poziva na naseljavanje opustjelih sela. Pozivu se odazivaju Česi, Austrijanci, Nijemci, Mađari. Đulovac je nastao 1852. pod nazivom Gjulaves, gdje su se nastanile njemačke i mađarske obrtničke obitelji. 1897. godine započela je gradnja katoličke crkve koja je posvećena Duhu Svetomu te Đulovac postaje upravno i gospodarsko središte s razvijenim kulturnim i gospodarskim životom.

Osnovnu školu Đulovac dobiva 1880. godine, a o kulturnom životu brinulo je Hrvatsko pjevačko društvo Bršljan, koje djeluje od 1925. godine kada, u crkvenom dvorištu, podiže spomenik kralju Tomislavu o 900-toj godišnjici njegova krunjenja za prvog hrvatskog kralja.

Ovim krajem prošla je željeznička pruga od mađarskog grada Barča (Barcs) do Daruvara, 1885. Par godina kasnije otvorena je pilana. Sjekle su se šume u velikim količinama i izvozilo drvo. Naselju Gjulaves 1928. godine mijenjaju ime u Miokovićevo – po zaslužnom domaćem liječniku Miokoviću, za vrijeme drugog svjetskog rata je Đulovac, pa opet Miokovićevo, i napokon Đulovac u suverenoj Hrvatskoj. 

Mjesto je palo 1991. godine pod velikosrpsku okupaciju, uništena je katolička crkva 14. studenoga 1991. godine. Mučeno je i ubijeno na desetke nedužnih civila, a s poginulim braniteljima broj žrtava Domovinskog rata na području Đulovca je 95. Dana 15. prosinca. 1991. godine 127. virovitička brigada s drugim braniteljima oslobađa veći dio Općine Đulovac.

Sljedeće godine, dopuštenjem hrvatskih vlasti, doselili su Hrvati iz Letnice s Kosova gdje im je egzistencija bila ugrožena. Novi početak bio je težak, krenuti od nule, trebalo se skućiti, naći posao, vrtić i školu za djecu… Civilne vlasti nastoje obnoviti mjesto i život u njemu, pomoći stanovništvu, a u pomoć im priskače i Crkva posebno Caritas – naročito je zaslužan msgr. Vladimir Stanković koji je bio tri desetljeća ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, te ravnatelj Hrvatskog Caritasa u najtežim danima Domovinskog rata. Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu 1996. godine donosi Dekret o osnivanju Obrazovno-pastoralnog centra Hrvatskog Caritasa u Đulovcu, u sklopu kojega djeluje i dječji vrtić Sunce. Župnici povjerenom im puku, u tim teškim vremenima, pružaju duhovnu, duševnu i materijalnu pomoć i potporu. Redovnice družbe Klanjateljice Krvi Kristove požrtvovno rade s djecom, mladima, starima, ne samo u župi, već i u dječjem vrtiću, školi, ambulanti…

Središte župe nalazi se u Đulovcu u kojim je župna crkva Duha Svetoga i župni ured. Zaštitnik župe je Duh Sveti čiji blagdan slavimo pedeseti dan nakon Uskrsa (Pedesetnica), a to je ujedno i dan Općine Đulovac.