Kroz selo protječe planinski potok Rajčevica, koja se u nizini pred Bastajima ulijeva u Riječku. Rajčevica je selu dala današnji izgled. Selo ima dugu povijest, a postoje pretpostavke da se upravo na mjestu današnjih Koreničana nalazilo srednjovjekovno vlastelinstvo Kretym. Sigurno je ipak da je selo postojalo već u 17. stoljeću, još za vrijeme turske okupacije kada je u njemu bilo 30 porodica.
Prema tajnim vojnim kartama bečkog dvora iz 1807. Koreničani se zovu Korenica. Gradnjom željeznice 1885., te nastankom Đulovca, u 19. stoljeću u ovaj kraj doseljavaju Mađari. Do 1945. Mađara u ovom selu je bilo gotovo kao i Srba. U periodu pred drugi svjetski rat selo je u najvećem usponu, zbog razvijenog obrta i trgovine.
Tada je selo imalo trgovinu, kovačnice, dvije škole, mesnicu i gostionicu. 1908. godine osniva se mađarska škola i gradi kalvinska crkva.
U tom periodu u selu je bilo oko 120 kuća. Koreničani tada nisu imali željezničku stanicu, mada je pruga dodirivala sela, pa su putnici odlazili u Bastaje ili Gjulavesi. Većina Mađara napušta selo poslije drugog svjetskog rata. Selo ima i pravoslavnu crkvu sv. Nikolaja, koja se spominje još 1745. godine, ali kao drvena. Pred njom se slavi sv. Nikolaj.
U domovinskom ratu selo napušta starosjedilačko stanovništvo, a doseljavaju stanovnici s Kosova. Prema popisu iz 2021. Koreničani broje 208 stanovnika.
Kalvini su svoju crkvu zbog nedostatka vjernika ustupili Katoličkoj Crkvi te služi kao filijalna kapela posvećena sv. Mihaelu Arkanđelu, a posebno se slave još Anđeli Čuvari i sv. Joakim i Ane.